Uppstigningar dagur - Hirðisbréf Biskups

Birt 20.05.20 í Fréttir og tilkynningar

Uppstigningar dagur - Hirðisbréf Biskups

Pastoral Letter on Ascension of the Lord

(English Below) (Polski poniżej)

Hirðisbréf Davíðs biskups á Uppstigningardegi 21. maí 2020

Uppstigningardagur, 21. maí 2020

Kæru bræður og systur, uppstigning Krists kom með miklar breytingar í líf postulanna og kirkjunnar. Þá komu upp spurningar eins og: Hvernig verður það núna? Er það hægt að halda áfram við svona kringumstæður? Kannski er sama óvissa á þessum tíma hjá okkur.

En þökk sé Guði fyrir það að kórónuveiran er næstum horfin. Við erum þakklát Guði en við erum líka þakklát öllum þeim sem hafa stuðlað að því. Meðal annars viljum við þakka Víði, Þórólfi, Ölmu og þeirra fólki, að þau mættu kringumstæðum af ábyrgð en gættu þó hófs. Þau fundu jafnvægi milli þess sem var nauðsynlegt og þess sem gæti valdið óróa.

         Við viljum sýna þakklæti okkar öllu heilbrigðisstarfsfólki, sem setti sjálft sig í hættu og mætti erfiðleikum án þess að bíða eftir aukagreiðslum og ekki einu sinni aukaþakklæti frá samfélaginu. Guð sér það og gleymir ekki!

         Sýnum þakklæti prestum okkar og öllum sem starfa í kirkjunni af því að þau hlustuðu á mig, lokuðu ekki kirkjunum og lokuðu alls ekki sjálf sig af, heldur leituðu nýrra leiða með miklum sköpunarkrafti til að vera enn nær sóknarbörnum sínum og samfélagi. Gleymum ekki þessari dýrmætu reynslu!

         Lífið heldur áfram og verður á einhvern hátt öðruvísi og nýtt. En já, ég tala líka um líf kirkjunnar. Það er einmitt það sem ég vildi tala um. Hvað er það sem ég sé sem mikilvægustu reynsluna fyrir þessa „nýju“ framtíð kirkjunnar? Lítið dæmi getur hjálpað okkur að skilja það betur. Það var grínmynd sem birtist á samfélagsmiðlum. Á myndinni var Guð almáttugur og á móti honum sat djöfullinn sem segir: „Sjáðu, mér tókst að gera það, að kirkjur í mörgum löndum voru lokaðar á sunnudögum.“ En Guð svarar hlæjandi: „Alls ekki, einmitt vegna illsku þinnar gat ég verið viðstaddur í hvers­dagslífi barna minna heima hjá þeim, á miklu víðtækari hátt en fyrr!“

         Við öll skiljum þetta af því að við höfum upplifað það. Er það ekki góð reynsla að í tölvum okkar og risaskjám erum við ekki vön því að fylgjast með messum og nú gera mörg okkar það á hverjum degi?!? Dagblöð, sem venjulega hafa ekki áhuga á trúarlífi og kirkju, birta á hverjum degi nokkrar fréttir um samkomur okkar og stöðu. Sumir gagnrýna það, aðrir tala um það með virðingu, en niðurstaðan er sú sama: Guð kom inn í hversdagslíf okkar og gerðist fastur meðlimur þess. Svona sé þetta áfram.

         Bræður og systur, við ætlum að koma til baka og taka þátt í öllum athöfnum í kirkjum okkar. Kirkjulífið fer smátt og smátt aftur í sama horf, en töpum ekki reynslunni af Guði sem kom og gerðist Guð hversdagslífs okkar. Tökum þátt í hátíðlegum athöfnum, syngjum sálma til að heiðra hann en tölum líka á sama tíma á hverjum degi við hann í einrúmi eins og besta vin okkar og félaga.

María mey, þú sem varst næst Guði – og það var hversdagsiðja þín að elska hann – hjálpa þú okkur að halda áfram að vera nær honum í hversdagslífi okkar. Amen.

 

Biðjið fyrir mér eins og ég geri fyrir ykkur á hverjum degi.

David biskup ykkar

--

Pastoral Letter

Ascension of the Lord, May 21, 2020

Dear Brothers and Sisters, the Ascension of Christ brought great changes in the life of the apostles and the Church. Then there were questions like: How will it be now? Is it possible to continue under such circumstances? Maybe there is the same uncertainty at this time with us.

But thanks to God, the corona virus is almost gone. We are grateful to God, but we are also grateful to all who have helped. Among others, we would like to thank Víðir, Þórólfur, Alma and their people, that they were able to handle the circumstances responsibly, but with care. They found a balance between what was necessary and what would have caused unrest.

We want to show our gratitude to all health care professionals who put themselves at risk and faced difficulties without looking for extra payments and not even extra gratitude from the community. God sees it and He does not forget!

Show gratitude to our priests and to all who work in the Church because they listened to me, did not close the churches, and did not shut themselves away, but sought new ways with great creativity to be even closer to their parishioners and community. Don’t forget this precious experience!

Life goes on and in some way it will be different and new. But yes, I also talk about the life of the Church. That’s exactly what I wanted to talk about. What do I see as the most important experience for this “new” future of the Church? A small example can help us understand it better. It was a comic picture that appeared on social media. In the picture there was God almighty and opposite him sat the devil who says, “Look, I managed to have churches in many countries closed on Sundays.” But God replies laughingly: “Not at all, precisely because of your wickedness I could be present in the everyday lives of my children in their homes, and much more so than before!”

We all understand this because we have experienced it. Is it not a good experience that in our computers and giant tv-screens on which we are not used to watching Masses, that now many of us do it every day?!? Newspapers, usually not interested in religious life and the Church, publish some daily news about our gatherings and position. Some people criticize it, others respect it, but the result is the same: God came into our everyday lives and became a permanent member of it. May that be so from here on.

Brothers and Sisters, we are going to come back and take part in all the ceremonies in our churches. Church life is gradually returning to its normal condition but let us not lose the experience of God who came and became the God of our daily lives. Let us participate in solemn ceremonies, sing hymns to honour him, but let us also talk to him at the same time each day in private, like our best friend and partner.

The Virgin Mary, you who were closest to God – and it was your most important everyday task to love him – help us to continue to be closer to him in our daily lives. Amen.

 

Pray for me as I do for you every day.

Your bishop David

---

List Pasterski

Wniebowstąpienie Pańskie, 21 maja 2020

 

         Drodzy Bracia i Siostry, Wniebowstąpienie Chrystusa wywołało wielkie zmiany w życiu Apostołów i Kościoła. Pojawiły się w nich pytania: Jak teraz będzie? Czy w takich okolicznościach można kontynuować naszą misję?

         Może w tej chwili jest w nas ta sama niepewność. Ale dzięki Bogu, koronawirus już  prawie zniknął. Jesteśmy wdzięczni Bogu, ale także tym wszystkim, którzy się do tego  przyczynili. Dziękujemy między innymi Víðirowi, Þórólfurowi, Almie oraz ich współpracownikom, że potrafili poradzić sobie z tym problemem w sposób odpowiedzialny, ale i ostrożny. Znaleźli równowagę pomiędzy tym, co było konieczne, a tym, co mogłoby wywołać niepokój. Pragniemy wyrazić naszą wdzięczność wszystkim pracownikom służby zdrowia, którzy narażali się na niebezpieczeństwo i napotykali trudności, nie szukając dodatkowej rekompensaty czy wdzięczności ze strony społeczeństwa. Bóg to widzi i nie zapomina!

         Okażcie, proszę wdzięczność naszym kapłanom i wszystkim, którzy pracują w Kościele, ponieważ słuchając mnie jako biskupa, nie zamykali kościołów, ale z wielką kreatywnością szukali nowych dróg, aby być jeszcze bliżej swoich parafian i wspólnoty. Nie zapominajcie o tym cennym doświadczeniu!

         Nasze życie toczy się dalej i w pewien sposób będzie inne i nowe. Ale nie tylko ono. Myślę również o życiu Kościoła. I właśnie w tym dniu chcę powiedzieć o tym, co uważam za najważniejsze doświadczenie dla tej "nowej" przyszłości Kościoła. Mały przykład może nam pomóc lepiej to zrozumieć. To był komiksowy obrazek, który pojawił się w mediach społecznościowych. Na tym obrazku był Bóg wszechmogący, a naprzeciwko niego siedział diabeł, który mówił: "Patrz, udało mi się zamknąć kościoły w wielu krajach w niedziele." Ale Bóg odpowiada mu z uśmiechem: "Wcale nie, właśnie z powodu twojej niegodziwości mogłem być obecny w codziennym życiu moich dzieci w ich domach, i to znacznie bardziej niż wcześniej!"

         Wszyscy to rozumiemy, bo tego doświadczyliśmy. Czy to nie jest dobre doświadczenie, że na naszych komputerach i gigantycznych telewizorach, na których nie byliśmy przyzwyczajeni do oglądania Mszy, wielu z nas robi to teraz codziennie?!? Gazety, zwykle nie zainteresowane życiem religijnym i Kościołem, publikują codzienne wiadomości o naszych modlitewnych zgromadzeniach. Odbiór tego jest różny. Jedni je krytykują, inni szanują, ale rezultat jest ten sam: Bóg wszedł do naszego codziennego życia i stał się jego stałym członkiem. Niech  od tej chwili już tak zostanie.

         Bracia i Siostry, już niedługo wrócimy i będziemy brać udział we wszystkich uroczystościach kościelnych. Życie Kościoła stopniowo wraca do normalnego stanu, ale nie traćmy doświadczenia Boga, który przyszedł i stał się Bogiem naszego codziennego życia. Bierzmy udział w uroczystych obrzędach, śpiewajmy pieśni na Jego cześć, ale także rozmawiajmy z Nim każdego dnia w osobistej modlitwie, tak jak się rozmawia z najlepszym przyjacielem.

         Dziewico Maryjo, Ty, która byłaś najbliżej Boga - a Twoim codziennym zadaniem było kochać Go - pomóż nam nadal być bliżej Niego w naszym codziennym życiu. Amen.

 

Módlcie się, proszę i za mnie, tak jak ja za was każdego dnia.

Wasz biskup David.